Kriza vode kao jedan od uzroka rata u Siriji – mogu li ratovi zbog vode postati realnost u budućnosti?

sirija, suša, klimatske promjene, rat, sukob, voda

Velika suša na Bliskom istoku početkom 21. stoljeća, kao indirektna posljedica klimatskih promjena, jedan je od vodećih uzroka rata u Siriji.

U zimu 2006./2007. naglo su  pale podzemne vode, ponajviše  u sjeveroistočnoj Siriji, ali i u ostatku zemlje. Poljoprivrednici koji su nekad crpili vodu na šezdesetak metara, morali su ići sve dublje, da bi do 2010. neki bušili i do 700 metara. Razlog tome bila je ogromna suša, najgora u posljednjih 70 godina. Suša je dovela da raspada poljoprivrede, povećanja cijena hrane, čak i njene nestašice. Uz suha polja, podleglo je i 85% stoke, a 160 sela je moralo biti napušteno. Došlo je do masovne migracije ruralnog stanovništva u gradove, u potrazi za poslom, miješajući se u sve natrpanijim gradovima s izbjeglicama iz Iraka. Urbana populacija Sirije je od 2002., prije američke invazije na Irak narasla na 13.8 milijuna ljudi 2010. u vrhuncu suše.

Većina tog prirasta desila se u gradskim periferijama s lošom infrastrukturom, visokom stopom nezaposlenosti i kriminala, tradicionalno od strane dinastije Assad zanemarenog većinskog, patrijarhalnog sunitskog stanovništva. Sve je to destabiliziralo zemlju i po mnogima značajno doprinijelo ratu u Siriji. K tome treba dodati vanjsku intervenciju zapadnih sila koje su pomagale umjerenije pobunjenike te zaljevskih država i Turske koje su pomagale islamiste. Upravo su prvi oružani sukobi nastali u predgrađima, a ne u središtima velikih gradova. Tako su u Aleppo rat donijele pobunjeničke skupine iz okolnih gradića Al Baba, Azaza, Marea…

 

Ispražnjene podzemni rezervoari vode

No, bile klimatske promjene uzrok ili ne, ono što je sigurno je da je čovjek uvelike kumovao ovom problemu. Hafez al-Assad, otac sadašnjeg predsjednika Bashar al-Assada, započeo je prije 40 godina ambiciozni plan s ciljem da Sirija ne samo osigura sama sebi dovoljne količine hrane, već i da postane izvoznik,  po uzoru na susjedni Izrael.

Sirija je aridna zemlja, u istočnim dijelovima prelazi u pustinju. Kako kiša nema dovoljno za intenzivnu poljoprivredu, pa se vodu, ključni element poljoprivrede, potražilo u podzemlju. Krenulo se s masovnim crpljenjem vode. Žito, krumpir, povrće je raslo natapano vodama iz podzemlja koja se je tisućljećima nakupljala u vječnoj tami. Samo 1985. godine se je sirijska poljoprivredna proizvodnja porasla za 10%, uslijed razvoja navodnjavanja, što je na nekim mjestima dovelo i do više od jedne žetve ili berbe godišnje. To je navodnjavanje bilo međutim vrlo rasipno, s velikim gubicima. Vlada je subvencijama poticala i uzgoj pšenice i pamuka, obje vrlo „žedne“ kulture.

sirija, suša, klimatske promjene, rat, sukob, voda

Međutim, rijetki su uzimali u obzir da je to iskorištavanje podzemne vode bilo neodrživo. Kada je postalo jasno da je razina voda značajno pala, predsjednik Bashar al-Assad je zabranio otvaranje novih bušotina bez striktne dozvole. Osim što je to dovelo do ilegalnih bušotina, u zemlji sveopćeg nepotizma i korupcije, to nije značajno spriječilo daljnje pražnjenje podzemnih zaliha vode. U osam godina se broj bušotina od 135 000 gotovo udvostručio. Međutim, rekordne sušne godine početkom novog tisućljeća dovele  su do kolapsa cijelog hidrološkog sustava. Ispražnjeni podzemni rezervoari više se nisu punili kišama. Suši su pogodovali i prekomjerna paša te velik porast stanovništva. Uskoro su nekad plodna polja postajala polupustinja.

Kolika je nastala kriza, govori da su Sirija i FAO zatražili u osvit rata 20 milijuna dolara od zemalja donatora kao pomoć u hrani i za spas poljoprivrede.

 

Desetljeća suše i sukoba na vidiku

Dugoročne prognoze nisu optimistične. Predviđa se daljnje sušenje Mediterana i Bliskog istoka. Analize pomoću satelita GRACE (Gravity Recovery and Climate Experiment) koje provodi NASA i Njemačka su pokazale da bazen Eufrata i Tigrisa gubi vodu više nego igdje drugdje na svijetu, izuzev sjeverne Indije. Od 2003. do 2009.  je 144  milijarde kubičnih metara vode nestalo kao posljedica smanjivanja kiša i lošeg upravljanja vodom. To je gotovo količina cijelog Mrtvog mora. Zalihe vode će se nastaviti smanjivati  barem sljedećih 25 godina, ugrožavajući gospodarstvo i još više tjerati ruralno stanovništvo u gradove. Kao posljedica, Saudijska Arabija će u budućnosti potpuno ovisiti o uvozu žitarica, iako je desetljećima proizvodila dovoljno za svoje potrebe. Sve to dovodi do mogućih novih konflikata, u području gdje živi 350 milijuna ljudi.

sirija, suša, klimatske promjene, rat, sukob, voda

Upravo je ovdje izbio i prvi dokumentirani rat za vodu, prije 4500 godina. Vojske gradova država Lagasha i Umma sukobile su se oko kanala za navodnjavanje. Voda je važan segment u izraelsko-palestinskom konfliktu. Rijeka Jordan više gotovo ne utiče u more, toliko su je susjedne države usisale, prije svega Izrael. Eufrat i Tigris su stalni izvor prijepora –Turske, Sirije i Iraka. Od 1975, turske brane su smanjile donos vode za 40% u Siriju i čak 80% u Irak.

sirija, suša, klimatske promjene, rat, sukob, voda

Klimatolozi najavljuju Siriju kao obrazac promjena u Mediteranu i Bliskom istoku. Upravo  su plodne doline Eufrata i Tigrisa svjedočile rađanju  poljoprivrede i civilizacije, a sada se suše. Sirija je prije rata bila izvoznica hrane. Mnogi znanstvenici navode i Siriju (kao i Irak) kao jedne od prvih ratova klimatskih promjena.

Michael Shank, direktor Foreign Policy at the Friends Committee on National Legislation, tvrdi da  Zapad, odnosno SAD kao samoproglašeni svjetski policajac mora shvatiti da Sirija nije izolirani slučaj u kojemu je nestašica vode doprinijela krizi. Cijelo Arapsko proljeće ima korelacije s klimatskim promjenama, ako već ne i uzrokom. Jemen je na vrhu te liste, s ogromnim nestašicama vode. A SAD i dalje na krizu odgovara nasiljem. „To nije put prevenciji kriza“.

 

 

 

 

Podijelite ovaj post

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *