HEP je najgora prijetnja prirodi u Hrvatskoj

U posljednje vrijeme možemo primijetiti kako HEP, naša državna energetska kompanija ulaže ogroman novac u pokušaj medijskog prikazivanja kao zaštitnika prirode, ali ništa ne može sakriti činjenicu da su upravo njegove hidroelektrane jedan od glavnih problema za naše rijeke i vode općenito.

Posvuda gledamo te pklaćene sladunjave i nerealne oglase, od reklamnih priloga na televiziji, internetu, tiskovinama… Drugim riječima, ulaže se novac u greenwashing (u načelu projektići koji pomažu okoliš, a plaćaju najgori zagađivači). No uzalud, jer reklama je jedno, a činjenice su drugo.

Još jednom podsjećamo, Najčešće potpuno devastiraju rijeke na kojima se grade. Uvelike nestaje biološka raznolikost i priroda općenito. Dok su rijeke raznolike, dinamične i pune života, hidroelektrane znače monotoniju. Izgradnjom hidroelektrane nestaju mnoga vrijedna staništa i vrste; imaju golem negativan utjecaj na ribe, posebice zato što nestaju mrijestilišta, remete hidrologiju i uzrokuju promjene u razini podzemnih voda, što dovodi do sušenja šuma i polja. Brane na rijekama stvaraju vodne valove, na Dravi, primjerice, jednom ili dvaput u danu visine metra, a između je suša, što znači teško preživljavanje za stanare tih voda.

Sprečavaju dotok sedimenta, što ukopava rijeku i dodatno snižava podzemne vode. Pojačava se erozija, što zahtijeva golema vodoprivredna ulaganja. Nestaje i riblji fond, posebice u poplavnim područjima koja su uništena ili odsječena od matice rijeke. Poremećena je mikroklima, tj. povećava se vlaga, magla te se kod ljudi javljaju problemi s dišnim putovima. To je samo dio problema. Brane ne samo što uništavaju rijeku na licu mjesta nego i stotinama kilometara nizvodno. Primjer su hidroelektrane na gornjem toku Neretve koje preusmjeravaju vodu na turbine kod Dubrovnika. Ribe više ne mogu migrirati i blokiraju prijenos sedimenta. Poremećene su i korisne funkcije rijeka, kao što je samopročišćavanje voda, prirodna obrana od poplava, procjeđivanje voda u podzemlje itd.

Posljednja izgrađena hidroelektrana na rijeci Dobri primjer je drastičnih promjena jer se dobro dokumentiralo stanje prije izgradnje. Nema tekuće rijeke ni kanjona, postoji samo statična akumulacija. Riblji je fond uništen, a „kraljica voda“, riba mladica, na pragu je nestajanja. I nizvodno od hidroelektrane trpe se posljedice – vodni valovi prijete kupačima, a i turizmu. Voda je vrlo hladna jer se u turbinu pušta voda iz dubine, a moguće je da hladi i obližnju Mrežnicu. Dobra je bila poznata kao rijeka za rafting, što je sada potpuno nestalo, a novih turista nema. Institut za turizam reagirao je još tijekom gradnje, ističući da je malo akumulacija u svijetu turistički resurs. Postavlja se i pitanje učinkovitosti jer bi voda mogla curiti iz akumulacije u krško podzemlje i smanjiti proizvodnju, a povećali bi se troškovi zatvaranja rupa u šupljem kršu, odnosno stvaranja betonskih zavjesa.

Hidroelektrane su obrana od poplava, što je samo donekle točno – one sprečavaju manje i srednje poplave koje su u stvarnosti korisne (jer voda se u poplavnoj zoni prirodno pročišćuje i cijedi u podzemlje, odakle je crpimo za piće), ali vrlo su upitne kod velikih poplava koje su najopasnije. Štoviše, uvelike mogu doprinijeti stvaranju vodnih valova, što se i dogodilo 2012. godine kada je Drava poplavila Pušćine u Međimurju. Ovo svakako nije izolirani slučaj. Primjerice, Asuanska je brana poznata po zaustavljanju poplava uz Nil i po plovnosti, uz, dakako, proizvodnju električne energije. Međutim, gotovo je nestalo donosa hranjivih tvari (tj. sedimenta) za sezonskih poplava, što je povećalo troškove umjetnih gnojiva te rezultiralo onečišćenjem vode. Zbog nedostatka sedimenta tone zasoljuje se poznata delta Nila. Brana Tri klanca u Kini od samog je početka trpjela od šteta u odronima, masovnim razvojem bolesti stajaćih voda (što je trošak za zdravstvo) i ostalim poremećajima. U Hrvatskoj postoje samo djelomična istraživanja štetnih strana hidroenergije, i to ponajviše šumarske struke zbog negativnog utjecaja brana na šume, važnoga gospodarskog resursa.

Izvjesno je da i u Hrvatskoj postoji cijeli niz „skrivenih troškova“, poput zapriječenog prijenosa sedimenta, ukopavanja rijeka i poremećenih podzemnih voda, što dovodi do suša, poplava, gubitaka u turizmu, uvoza skuplje struje tijekom suša itd. Hidroelektrane neminovno boluju od mnogih problema pri izgradnji. U prosjeku, troškovi gradnje gotovo su 50 % veći od planiranih. Prekoračenje troškova zabilježeno je u čak 96 % slučajeva svih svjetskih brana. Što je veći bio projekt, to je bilo veće prekoračenje troškova. Rokovi izgradnje prekoračivali su se u prosjeku 44 %. U pitanju je i njihova efikasnost. Prvotna cijena gradnje hidroelekrane he Lešće na Dobri bila je 65 milijuna eura da bi se na kraju popela na više od 100 milijuna eura. Većina hidroelektrana, posebice u tropskim državama s izraženim sezonskim varijacijama u padalinama, ima znatno manju proizvodnju od instalirane snage koja se odnosi na najpovoljniji mjesec. Klimatski modeli predviđaju još više atmosferskih ekstrema uz, naravno, smanjenje proizvodnje električne energije uslijed globalno manje padalina i do 10 %. Države kojima se energetska strategija zasniva na hidroenergiji često zbog dugotrajne suše moraju uvoziti vrlo skupu struju, a nisu učinkovite protiv stogodišnjih poplava. Klimatski modeli predviđaju sve manje kiše i snijega, i to bujično raspoređenih, što je neprikladno za proizvodnju električne energije.

Hidroelektrane stoga nisu nimalo zeleni i jeftini izvori energije, kako se često može čuti. Njihova je cijena, posebice za prirodne sustave, golema, ali i sama njihova učinkovitost nije kakvom se predstavlja. Iako su hidroelektrane imale iznimno važnu ulogu za hrvatsku energetiku, a imaju i danas, njihova će se uloga u budućnosti morati prilagođavati kako sve više istražujemo i vrednujemo vodene ekosustave. Postoji mnogo načina da se to nadoknadi: energetska učinkovitost, regionalna energetska autonomija, drugi obnovljivi izvori energije (vjetra, sunca, geotermalna, bioplin …). Hrvatska se treba što razumnije i održivije koristiti prirodnim resursima, od kojih je upravo voda najvažniji.

Ovdje treba dodati i HEP-ove planove za Plomin C i ugljen koji je tako uporno gurao.

 

 

 

 

Podijelite ovaj post

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *